Vis je najudaljeniji naseljeni otok u Jadranu, od kopna je udaljen oko 50 km. Površina otoka iznosi oko 90 km2, a najviši vrh otoka je Hum na 587m nadmorske visine. Viški arhipelag se sastoji od nekoliko manjih otoka kao što su Biševo, Sveti Andrija, Jabuka, Brusnik i Palagruža te niza otočića, hridi i stijena i oni čine unutarnju granicu našeg područja istraživanja. Najbliži otoci su Vis i Hvar (18 km), Korčula (33 km) te Lastovo (55 km). Oni čine vanjsku granicu našeg područja istraživanja. Klima na otoku je tipično mediteranska s dugim, vrućim i suhim ljetima i kratkim, blagim zimama. Prosječna godišnja temperatura iznosi 16°C. Zbog fascinantnog krajolika i biološke raznolikosti otoka i bogatstva okolnog mora neka područja Viškog arhipelaga uključena su u Ekološku mrežu Republike Hrvatske -mrežu Natura 2000 područja. Razvedena obala, dugačka 76 nautičkih milja, obiluje pješčanim i šljunčanim plažama te spiljama. Otok ima bogatu povijest, sve od kolonizacije Ilira do Grka i Rimljana.
Institut Plavi svijet 2007. godine proširio je Jadranski projekt dupin na područje Viškog akvatorija. To je drugo dugoročno istraživanje zajednice rezidentnih dobrih dupina u srednjem Jadranu koje će nam pružiti uvid u život dobrih dupina u okolišu koji nije izmijenjen ljudskim aktivnostima i u kojem je djelovanje čovjeka minimalno. Ovo istraživanje rezidentnih dobrih dupina koji žive u otvorenom moru Viškog akvatorija i okruženi su golemim pelagijskim staništem omogućit će nam da usporedimo rezultate istraživanja s rezultatima koji su prikupljeni u obalnim zajednicama koje su okružene više ili manje uskim i plitkim kanalima, kao što je slučaj na području Lošinja i Murtera te će potaknuti dugoročno istraživanje.
Dobre dupine redovito susrećemo u cijelom Viškom akvatoriju. U promatranim skupinama ponekad je i više od 40 jedinki, a uključuju i ženke sa tek okoćenim mladuncima što upućuje da dobri dupini ovo područje koriste i kao područje razmnožavanja. Rezultati istraživanja upućuju da je učestalost opažanja dobrih dupina u ovom području veoma visoka te da nekoliko stotina jedinki obitava u našem području istraživanja, a jedinke pokazuju visoku stopu privrženosti području istraživanja.
I druge vrste iz skupine kitova (Cetacea) zabilježene su u ovom području te smo susreli još neke zanimljive životinje kao sto su golub uhan (Mobula mobular), plavoperajna tuna (Thunnus thynnus), iglun (Xiphias gladius), Eleonorin sokol (Falco eleonorae), poletuša (Cheilopogon heterurus), mali zovoj (Puffinus yelkouan) i veliki zovoj (Calonectris diomedea) te morski vranac (Phalacrocorax aristotelis). Također, u području se povremeno bilježi i pojavljivanje sredozemne medvjedice (Monachus monachus), velike bijele psine (Carcharodon carcharias) i drugih ugroženih životinja.
Pročitajte više o drugim lokacijama: