Golub uhan (Mobula mobular) je veliki morski kralježnjak čiji raspon peraja može doseći do 5,2 m u širinu, iako najčešći primjerci imaju širinu oko 3 m. Ova velika epipelagička riba poligača (Batoidea) nastanjuje cijelo Sredozemno more, a moguće i susjedne vode Atlantskog oceana. Zbog svoje geografske rasprostranjenosti i rijetkih opažanja izvan Sredozemlja, smatra se endemskom ribom prečnoustom (Elasmobranchii). Informacije o biologiji goluba uhana su oskudne. Uglavnom živi u dubokim pelagijskim vodama gdje se hrani planktonom, pretežno krilom i manjim ribama koje se kreću u plovama. Golub uhan je ovoviviparna vrsta, što znači da se unutar tijela ženke razvija samo jedno veliko jaje, a iz netom izleglog jaja izlazi mladunac. Nakon više od godinu i pol izlegne se mlada riba koja u tom trenutku može imati raspon peraja od jednog metra! Iako ne postoji procjena brojnosti populacije, vjeruje se da je u cijelom svom području rasprostranjenosti golub uhan prisutan u malom broju. Golub uhan naveden je kao ugrožena vrsta (EN A4d) prema kriterijima Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) te je uključena u Crvenu knjigu morskih riba.
Golub uhan
Sve dok Institut Plavi svijet nije započeo s istraživanjem o prisutnosti goluba uhana u Jadranu znalo se malo, a vrsta je smatrana vrlo rijetkom. Analiza podataka ukazala je na postojanje vremenskog obrasca pojavljivanja. Golub uhan hrani se planktonom, odnosno pelagičkim račićima i plovama manjih riba. Prva sezonska opažanja goluba uhana u Jadranu dolaze iz područja otvorenih voda srednjeg Jadrana u travnju i svibnju, dok se većina slučajnih opažanja odvijala u područjima bliže obali u kasno proljeće i tijekom ljeta. Ovakva rasprostranjenost podudara se s pojavom velikih količina srdela i inćuna. Povećanje broja opažanja bliže otocima srednjeg Jadrana i uz zapadnu obalu vjerojatno je povezano s migracijom srdela duž istočne obale i inćuna na zapadnoj obali Jadranskog mora. Istraživanja iz zraka provedena 2010. i 2013. godine pružaju prvi pregled brojnosti goluba uhana u Jadranskom moru i njegove rasprostranjenosti ljeti. Na temelju rezultata, procjenjuje se da je tijekom ljetnih mjeseci u srednjem i južnom Jadranu prisutno preko 3.000 jedinki. U jesen, golubovi uhani kreću dalje prema jugu i vjerojatno izlaze iz Jadrana. Nova istraživanja upućuju na to da bi područje Levantinskog bazena moglo biti područje velikog zimskog okupljanja ove vrste što ukazuje na to da bi se tu moglo odvijati parenje. Naš rad u budućnosti trebao bi utvrditi postojanje migracijskih koridora u istočnom Sredozemlju od Jadrana do Levantinskog bazena.
