Središte zanimanja javnosti u Sredozemlju i šire trenutno je neuspjeli pokušaj spašavanja već druge ulješure koja se u posljednjih mjesec dana zapetljala u lebdeću mrežu u blizini otoka Salina u arhipelagu Liparskih otoka. Prvu životinju nazvanu Spyke opazili su volonteri organizacije Filicudi Wildlife Conservation, našeg partnera u projektu LIFE Delfi, 26. lipnja pored otoka Salina. Mladi mužjak je oko repa imao omotanu ogromnu količinu lebdeće mreže. Nakon višesatnih napora iscrpljenu i umornu oslobodili su je djelatnici talijanske obalne straže i lokalni ronioci. Životinju su tijekom cijele akcije spašavanja u blizini čekale još tri druge ulješure kojima se životinja pridružila nakon što je oslobođena. Sretna je vijest da su naši kolege iz organizacije Filicudi Wildlife Conservation oslobođenu životinju ponovo vidjeli nekoliko dana kasnije.


Uspješno spašavanje ulješure Spyke

Samo dvadesetak dana nakon prvog incidenta, 19. srpnja pored otoka Salina ponovo je opažena ulješura nazvana Furia, potpuno omotana u ilegalnu lebdeću mrežu. Ovaj put 10tak metara duga mlada ženka je imala mrežu omotanu po cijelom tijelu. Životinji su upomoć ponovo priskočili naši kolege iz organizacije Filicudi Wildlife Conservation, lučka uprava, obalna straža i lokalni biolozi i ronioci. Tijekom dva dana i noći nevjerojatno uporni i požrtvovni ljudi pokušavali su skinuti smrtonosnu mrežu sa tijela izmorene, ozlijeđene i uplašene životinje. Tijekom prvog dana uspjeli su je osloboditi mreže s većeg dijela tijela. Tijekom noći na mrežu su postavili svjetleće oznake kako bi životinju mogli pratiti te nastaviti sa skidanjem mreže idući dan. Lebdeće mreže izuzetno su čvrste i teško ih je rezati pod morem, posebice kad ispred sebe imate ogromnu životinju koja ne razumije u potpunosti da joj pokušavate pomoći pa se kreće, zaranja i pokušava pobjeći. Na žalost, uvečer drugog dana cijeli rep životinje bio je i dalje omotan golemom količinom mreže. Tijekom noći životinja se izgubila te spasioci za njom bezuspješno tragaju već tri dana. Na žalost, životinja se ove mreže ne može osloboditi sama te će ne pronađu li je na vrijeme sigurno uginuti.


Pokušaj spašavanje ulješure Furia

Il capodoglio nella rete🇬🇧The sperm whale in the net

Objavljuje Carmelo Isgrò u Subota, 18. srpnja 2020.

Pokušaj spašavanje ulješure Furia, FB stranica biologa Carmela Isgra

U području Gibraltara ulješura nazvana Toño opažena je 10. lipnja također zapetljana cijelim tijelom u lebdeću mrežu. Mreža se ulješuri nalazi i u ustima, a veliki dio životinja vuče za sobom. Na žalost I ovu životinju do sada spasioci nisu uspjeli otpetljati jer je životinja zaranjala duboko te je zbog lošeg vremena više nije bilo moguće pronaći. I ovoj ulješuri sudbina je zapečaćena ako je uskoro spasioci ne pronađu i ne oslobode mreže.


Snimke ulješure Toño u području Gibraltara

Što su “zidovi smrti”?

Do 2002. u Sredozemnom moru bilo je dozvoljeno ribarenje korištenjem lebdećih mreža velikog oka koje plutaju pri morskoj površini vode. Ciljne vrste ovih mreža bile su igluni i tune, riblje vrste koje plivaju u gornjem dijelu morskog stupca. No lebdeće mreže ponekad su bile duge i 20 km te je u njima bilježen slučajni ulov velikog broja drugih, ugroženih i zaštićenih vrsta. Procjenjuje se da je lebdećim mrežama godišnje u Sredozemnom moru slučajno lovljeno oko 10.000 dupina i kitova ali i nebrojene morske kornjače, morski psi, morske ptice i druge ribe. Zbog takvog dramatičnog utjecaja na cjelokupni morski okoliš i vrste ove mreže zvane još i „zidovi smrti“ od 2002. bez obzira na veličinu zabranjeni su za korištenje u vodama EU-a. Nažalost, jug Italije i Španjolske i dalje su područja ilegalnog ribolova lebdećim mrežama. Kombinacija nedostatka volje nadležnih da se zabrana implementira i korupcije rezultirala je gotovo neprekinutim korištenjem ovih alata na štetu svih zemalja Sredozemlja, a posebice ugroženih morskih vrsta. Vrijeme je da se ilegalni ribolov i uništavanju preostalog živog svijeta mora i oceana zaustavi!
————————————–

ULJEŠURE

Ulješura je najveća vrsta iz skupine kitova zubana (Odontoceti), u koju pripadaju i npr. dobri dupini. U svakoj strani uske donje čeljusti nalazi se do 26 koničnih zuba. Žive u svim morima i oceanima svijeta osim u polarnim područjima, a hrane se uglavnom velikim glavonošcima koje love na dubinama i preko 1000 m. Boja im je sivo-crna, a mogu imati bijele mrlje po trbuhu i oko usta. Odrasli mužjaci mogu doseći i do 20 metara i težiti preko 60 tona, dok su ženke manje. Mogu živjeti i preko 60 godina, a spolnu zrelost dostižu sa 8-12 godina. Ulješure žive u društvenim skupinama od 5-15 životinja u kojima se nalaze ženke i mladunci, dok mužjaci žive uglavnom sami.
Populacija ulješura koja živi u Sredozemlju genetički se razlikuje od najbliže populacije u Atlantiku što upućuje na izolaciju. Ulješure u Sredozemlju direktno su ugrožene zbog zaplitanja u ribarske mreže te zbog sudara s brodovima, a smrtnost koju danas uzrokuju mreže i brodovi nije održiva te broj ulješura i dalje opada. Posebnu opasnost predstavljaju snažni izvori buke pod morem – seizmička istraživanje te sonar niske frekvencije koju koristi vojska – koji mogu uzrokovati smrtnost i ozljeđivanje. Također, uznemiravanje uzrokovano velikim brodskim prometom dodatno negativno utječe na njih.
Područja obitavanja u Sredozemlju povezana su s velikim dubinama te mjestima gdje se dno naglo obrušava u dubinu. Područje najveće brojnosti u blizini Jadrana je u području Helenskog jarka, morske depresije dubine i preko 4000m između Jonskog mora i Krete koja razdvaja Afričku i Helensku ploču.
Prema procjeni populacija koja obitava u Sredozemnom moru broji manje od 2500 jedinki! Na Sredozemnoj crvenoj listi vrsta ima status ugrožene.