Uginuli Cuvierov kljunasti kit kod Orebića

17.12.2017

Danas, 17. 12. 2017. smo dobili dojavu o pronalasku nasukanog uginulog kita na obali Pelješca u blizini Orebića. Kita, dugog oko 5 metara u raspadajućem stanju na obalu je nakon jakog juga izbacilo more. Uvidom u fotografije koje je na svojim FB stranicama objavio g. Ivica Trojanović utvrdili smo kako se radi o Cuvierovom kljunastom kitu (Ziphius cavirostris). Uginula životinja na žalost nije prevezena na razudbu te uzrok smrti nije utvrđen.

Cuvierov kljunasti kit jedina je vrsta iz skupine kljunastih kitova koja trajno obitava u Sredozemnom moru. Pregledom podataka o nasukavanju i opažanjima te istraživanjima iz zraka koja je proveo Institut Plavi svijet utvrdili smo kako Cuvierov kljunasti kit obitava u području južnog Jadrana, no s obzirom na relativno mali broj podataka više informacija o brojnosti i distribuciju nismo mogli utvrditi. Nedavno smo u suradnji s kolegama analizirali podatake koje su 24 različite organizacije prikupile između 1990 i 2016 u Sredozemnom i Jadranskom moru. Analizom tih podataka utvrđeno je kako je južni Jadran zajedno sa Helenskim jarkom jedno od najznačajnijih staništa ove vrste u Sredozemnom moru.

Cuvierov kljunasti kit vrsta je kod koje su zabilježeni najdublji zaroni. Nedavnim istraživanjima u području južne Kalifornije najdublji zabilježeni zaron bio je na dubinu od 2992 m, a trajao je 137.5 min. U skupini od osam praćenih jedinki zaroni su u prosjeku trajali oko jedan sat na dubinu od oko 1400 m. Upravo zbog dugotrajnog boravka pod morem i na velikim dubinama kljunasti kitovi slabo su poznata skupina kitova jer ih je gotovo nemoguće pratiti.

Cuvierov kljunasti kit posebno je osjetljiv na akustično zagađenje mora i posebice glasne zvukove srednje i niske frekvencije. Upravo su kod ove vrste zabilježena masovna nasukavanja i uginuća uzrokovana vojnim sonarom niske frekvencije. U Sredozemlju ovakva nasukavanja zabilježena su u više navrata i direktno su povezana s mornaričkim operacijama koje je provodio NATO. Tako su masovna uginuća ozlijeđenih životinja zabilježena u blizini Valencije (1996), u zaljevu Kyparissiakos (1996), u području Jonskih otoka (1997), uz alžirsku obalu (2001), uz zapadnu obalu Krfa (2011) i uz južnu obalu Krete (2014).

S obzirom na ogromnu količinu buke koja se proizvodi tijekom seizmičkih istraživanja u potrazi za ugljikovodicima (naftom i plinom) i ona predstavljaju izuzetnu opasnost za ovu vrstu. Stoga je Institut Plavi svijet u više navrata pozivao na povećani oprez prilikom planiranja i izdavanja dozvola za provođenje takvih istraživanja u Jadranu. Nakon izuzetno štetnih aktivnosti seizmičkog istraživanja provedenog u hrvatskom dijelu Jadrana od rujna 2013. do veljače 2014. bez ikakve studije utjecaja na okoliš, trenutno najveća prijetnja morskim organizmima je planirano seizmičko 3D istraživanje u crnogorskom dijelu Jadranskog mora. Upravo s ciljem podizanja svijesti javnosti o negativnim utjecajima koje buka može imati na morske organizme održana je nedavno i radionica o ublažavanju utjecaja podvodne buke.