Morske kornjače

Morske kornjače jedne su od najstarijih organizama koji žive na Zemlji. Plivaju oceanima već 150 milijuna godina, još od doba dinosaura. Jedne su od najatraktivnijih, ali i najosjetljivijih morskih kralješnjaka. Ljudi su ih godinama ugrožavali koristeći njihova jaja i meso za hranu, a oklop za izradu nakita. Njihov opstanak na Zemlji danas je ozbiljno ugrožen zbog zagađenja, devastacija plaža na kojima se gnijezde, ribarstva i turizma. Sve vrste morskih kornjača su ugrožene na globalnoj razini, a neke od njih imaju status i kritično ugroženih.

Od davnina morske kornjače imaju bitnu ulogu u mnogim kulturama. Zbog dugovječnosti i tajanstvenosti često su bile simbol mudrosti.  

Oklop kornjača sastoji se od dva sloja. Unutrašnji sloj kostura sastoji se od kostiju koje im daju potporu. Vanjski sloj ima ulogu zaštite. Oklop se sastoji od međusobno spojenih proširenih rebara. S gornjim dijelom oklopa, koji još nazivamo i karapaks, srasla je i kralješnica. Donji dio oklopa nazivamo plastron. Karapaks može biti okoštan tj. sastojati se od keratina (isto tkivo koje tvori i naše nokte) kakav imaju gotovo sve vrste morskih kornjača, ili kožasti, bez okoštanih ploča, kakav ima samo jedna vrsta morskih kornjača (sedmopruga usminjača). Okoštale pločice na karapaksu nazivamo skute. Vrste morskih kornjača se raspoznaju upravo po različitom broju i uzorku pločica na oklopu i uzorku ljuska na glavi (ili nedostatku istih).

Rasprostranjene su u suptropskim i tropskim morima, iako neke vrste žive i oko Aljaske i poluotoka Newfoundland na sjeveru i Čilea i Argentine na jugu.

Iako nemaju vidljive uške, morske kornjače imaju uši, samo su njihovi bubnjći presvučeni kožom. Najbolje čuju niske frekvencije. Njuh je najbolje razvijeno osjetilo morskih kornjača, njime mogu čak nanjušiti plažu na kojoj su se izlegle, kada na nju ponovno dođu na gniježđenje. U vodi vide dobro, ali su na kopnu kratkovidne.

 

Zašto su morske kornjače važne?

Kornjače su bitne za ekosustav jer ga, svojim djelovanjem u njemu, održavaju u ravnoteži. Najbolji primjer toga je zelena želva, koja se hrani morskom travom i algama te na taj način omogućava optimalne uvjete na razvitak te bitne ekološke zajednice i svih životinjskih vrsta koje žive u njoj. Nazivamo ih još i "krovnim vrstama" (eng. umbrella species), što znači da njihovom zaštitom štitimo i njihovo stanište, a samim time i druge vrste koje žive u tom staništu, a manje su karizmatične od morskih kornjača. S obzirom da je stanište morskih kornjača jako veliko, tako štitimo i veliki broj drugih morskih organizama. Još jedna važna uloga morskih kornjača je ona kao bioturbatora u okolišu. Što to znači? Morske kornjače tijekom hranjenja na dnu miješaju zemljane i vodene naslage, čime potiču vraćanje nutrijenata iz sedimenta morskog dna u stupac morske vode, čime se ona dodatno obogaćuje. Da nema bioturbacije, istaloženi materijal bi nestao iz morskog kemijskog sustava.